IZVOR
Ovaj je tekst nastao, kao odgovor na molbu žene s kojom sam surađivala u njezinom radu na sebi. Objavljujem ga pred očekivanu Apokalipsu, onu o kojoj svi pričaju, onu koju vežu za "vanjske" događaje, ma kakvi oni bili ili ne bili, s jednom jedinom «greškom» - ne promatrajući sebe unutar mogućnosti njih!
Ne promatrajući sebe, svoje osjećaje i mišljenje nakon svake informacije koju čuju o rušenju svijeta.
Ne shvaćajući da je jedini svijet koji trebaju «rušiti» onaj u kojem, pojma nemaju tko su. I to je onaj najvažniji događaj, kojem datum nije potreban. Ali pažnja se usmjerava samo na strah i smrt, u svim oblicima, pa čak i ako su proreknuta nova rođenja i dugo očekivani evolucijski skok, ona su samo ogledalna slika istoga: straha.
Svaka Apokalipsa ima svoje Jahače, one koji donose sve pošasti, tako ih ima i ova koju ću vam predstaviti. Ali ova 4 Jahača - nisu oni koje očekujete. U ovoj priči, jahala je samo jedna hrabra žena i ostali dijelovi nje: Duša, Duh i Um! I bili su pošast, za gospodare.
Početak rada s ovom ženom, vezao se za otklanjanje implantata i sprečavanje vanzemaljskih otmica, koje su iznikle pri prvom uklanjanju «paravan memorije».
Tokom daljnjeg rada, pronađeno je mnoštvo pokazatelja da je bila podvrgnuta MILAB otmicama (otmice u kojima su viđene osobe u uniformama vojske, kako one insektodinog i reptilskog porijekla, tako i one ljudske), ali «skidajući» sloj po sloj, tokom perioda od godine dana, radeći prvenstveno na rehabilitaciji unutrašnjih komponenti nas: Duha, Uma te same Duše, koja je imala, mogli bismo reći PTSP, priča se počela razvijati u novim pravcima vanzemaljskog djelovanja.
Ako sam imala još i trunčicu sumnje, da su oni koje zovemo sotonistima, u direktnoj i sveprožimajućoj sprezi s onima koje imenujemo demonima, koji su pak – istovjetni u postojanju reptilskoj rasi i manipulaciji, ovaj me slučaj dodatno usmjeravao, da su sve mogućnosti zaista, i dalje, otvorene.
Istovremeno, kada se nakon određenog vremena, žena iskreno otvorila u našoj komunikaciji, te mi ispričala svoju životnu priču, a nakon ovih sesija koje ćete u nastavku čitati, cijelo je iskustvo dobilo «pokretne sličice» ogledalnih događanja, kako gore tako dolje, kako unutra tako i vani, a svakako: otvorila su se nova pitanja.
Da bi sve ovo bilo moguće, sam nastavak rada, potrebna je bila samo njezina namjera i odluka da sazna. Nakon skidanja prvih implantiranja, koja su djelomice blokirala upravo namjeru, zadržavajući je u fazi plana, te je na taj način i osujećujući, došlo se do faze u kojoj se moglo ići dalje.
Moram reći da je to neki uobičajeni obrazac, koji svi ljudi prolaze, s tom razlikom da neki krenu dalje, a neki drugi odustanu. Svi ljudi s kojima sam do sada surađivala, a odlučili su ići dalje, vrlo su hrabri i odlučni ljudi.
Svi su oni krenuli u rasvjetljavanje ovih stvari, a da nisu zaista znali što će vidjeti i na što naići. Neki od njih, možda, ne bi to poduzeli, da su slušali samo Ličnost vođenu implantiranim Umom (umom), te na ovakav Put ne bi krenuli ili bi odustali.
Kod ove žene, u samom početku našeg rada, primjetila sam, ogromnu snagu da se odupre. Bilo je to vidljivo iz svega što smo odrađivale, njezina je Duša stalno i iznova svjedočila da se borila te stalno bila u poziciji, da s oružjem u ruci: brani sebe. To se ispoljavalo na razne načine, a svakako primjećivalo u načinu promišljanja i življenja u ovom svijesnom stanju.
To nam je tada, zadavalo «problem», taj njezin stav u kojem se brani pod svaku cijenu. I to nije samo vezano uz implantiranje. To je čisti strah u prezentaciji.
Obrane i borba nisu način rješavanja «problema», niti djelovanje uravnoteženih komponenta, niti sjećanja na sebe. Kao što to nisu niti njezine suprotnosti, a opet u krajnjem izričaju istovjetnosti, koje se očitavaju u indolenciji, onoj danas tako poznatoj i znanoj s velikim slovom napisanoj Ljubavi, koja kaže: ma sve je u redu, samo budite Ljubav! Nema problema, meditirajte, širite pozitivne vibracije, vaše su misli snažne, njima možete sve! Teško da postoje veće laži od ovoga! Jer, to je način djelovanja naših gospodara, koji vole čak i poklanjati i udovaljavati našim željama.
Oba ta načina, u svom krajnjem djelovanju, samo su način da ostanete i dalje u igri za koju pojma nemate da je igrate.
Ali, taj poticaj da s isukanim mačem i imenom na usnama, srcem koje viče: Ja (Je)sam svjetlosni ratnik/radnik, je u potpunosti razumljiv i proizlazi iz traume, straha, kojim se konačno većina vanzemaljskih entiteta i hrani. To je energija njihova postojanja. I iluzija koju mnogi ljudi, na žalost, žive.
Na ovu objavu, pristala sam samo iz jednog razloga: zato što mogu reći da je ova Duša na putu ozdravljenja. I zato – ona je u mogućnosti svoje iskustvo podijeliti sa svima nama. Temelj toga, za nju nova puta, je njezina osobna apokalipsa ili: preuzimanje odgovornosti. A individulano preuzimanje odgovornosti – rezultira jedinim mogućim načinom pomaganja i drugima, bez potrebe da se pomaže ikome do li sebi samome.
I za to treba imati hrabrosti. One koja unutar sebe sadrži, ne priče o Ljubavi i svijetlosti, ne priče o duhovnim vodičima koji će vas do toga dovesti, ne o anđelima koji vas čuvaju da vam se ovakve stvari ne događaju, ne sile koje izvana u vas ulaze, ništa od toga.
Ta hrabrost živi u vašoj odluci da živite.
Ovaj život, sada, bez potrebe bježanja u druge dimenzije, denzitete, na nove Zemlje. Hrabrost pogledati sebe. Ova je žena to učinila i ovo je njezina priča!
I da bi bila ispričana i u potpunosti shvaćena, ne samo ona, već i priča o vezi sotonizma i reptila, zahtjevala je ovaj uvod.
K meni je ona stigla, kako iz znatiželje, tako i da bi dobila odgovore na neka svoja, meni tada nepostavljena pitanja. Naši su susreti bili ponekad s velikim vremenskim razmacima, koji, između ostaloga služe i za slaganje «utisaka».
U razdoblju prije, ove dvije sesije, prema prepisci koju smo vodile, znala sam da je ojačala, vidjela sam da nema više mač u ruci, te da je spremna raditi dalje. Bez obzira što je ispoljavala vrlo veliku tugu i bol, koji su se oslikavali u pitanju: zašto uopće živjeti, bila je na pravom mjestu za daljnji rad.
Ove dvije sesije koje u skraćenom obliku objavljujem, održane su s jednim danom «odmora».
Tokom prve sesije, došle smo do trenutka suočavanja s reptilom. Na pitanje koliko je bila stara u prvoj interakciji s njim – odgovoreno je 14 godina. Daljnjim radom, ustanovljeno je da joj je upravo on, ugradio na genitalije neku žicu.
Slovo T prikazivat će moje pitanje, slovo O njezin odgovor.
O: Imam na genitalijama. Kao neka žica, kao da je i izvana.
T: Dobro sada ćeš...(vraćam je regresijom u trenutak u kojem se žica postavlja) Gdje si?
O: Na nekom kamenu! Kao kameni stol.
T: Kako se osjećaš?
O: Pa ja sada to mogu vidjeti, nisam iznenađena, ali je negodno jako.
T: Što se događa?
O: (stanka jako duga, ušla je u abreakciju)
T: Jesi dobro? (kima, umirujem je) Samo gledaš!
O: (stanka, bori se s osjećajima) Puno ih je!!!!
T: Koga?
O: (jedva govori, mumlja)
T: Koga je puno?
O: (plače) Pa tog i još nekih takvih....
T: Kad kažeš takvih na koga misliš? Na ovog reptila?
O: (kima glavom i plače)
T: Na kamenom si stolu?
O: (kima potvrdno)
T: Jel znaš gdje se taj kameni stol nalazi?
O: Pod zemljom nekom. (teško diše) Pod zemljom je kao...ne znam točno, pod zemljom je, tu su mrtvi, crkva, ne znam...
T: Znaš li kako si dospjela tamo?
O: Ne znam!
T: Šta rade s tobom?
O: (duga stanka) Silovali su me.
T: Pogledaj oko sebe, što vidiš oko sebe?
O: Gledam, ne vidim...svijeće neke...
T: Da li postoji komunikacija između njih, ako postoji razumiješ li je?
O: Kao da su pijani, urlaju, ne znam.
T: Kojim jezikom pričaju?
O: (jedva govori) Ne razumijem ga. Sasvim je nešto.... što nikada nisam čula.
T: Jesu odjeveni?
O: Ne.
T: Šta je s onom žicom u genitalijama?
O: Stavili su to unutra.
T: Zašto?
O: Da se mogu bolje spojiti kad sam s bilo kim ili sama, kad uživam, tako nekako...oni se onda spoje, tako nešto, ne razumijem...
T: Osim te žice, jesu li još nešto stavili?
O: Ne.
T: Vrati se unatrag točno do trena da vidiš kako si dospjela tu......gdje si?
O: Sama sam! Vani i noć je.
T: Koliko imaš godina?
O: 14.
Nakon ovoga, pomakla sam je još unatrag linearno, želeći vidjeti kako se našla tamo. I pitala je gdje je?
O: U svojoj sobi, spavam!
T: Sada polako idi dalje....
O: Netko me pozvao! Kao u snu! Nisam se probudila, ja sam kao u snu.
T: I što kao u snu radiš?
O: Stojim i ne mogu se micati.
T: U svojoj sobi?
O: Da.
T: Što se dalje događa?
O: Više nisam u sobi prenešena sam, samo sam prenešena.
T: Gdje, znaš li?
O: Mjesto? Ne. Ne znam, tu je groblje neko.
T: Dobro, zaustavi se. Možeš li vidjeti nadgrobne ploče, piše li šta na njima?
O: Ne.
T: Ništa ne možeš pročitati ili raspoznati?
O: Pa, vidim neko ime, ali to nema nikakve veze, vidim križ, sliku i piše XXX, nisam to nikada čula, kamena je ploča koja se miče, ona je ulaz, tu do one prostorije gdje sam bila.
T: Gdje je to groblje, zna li Duša?
O: Joj, jako mi je teško, u XXX. (izgovara ime jednog našeg grada)
T: Što još vidiš osim tog groba, pogledaj okolo...
O: Ljudi su 20 metara dalje, imaju crne plašteve i svijeće i nešto izgovaraju, idu u krug pognute glave i nešto izgovaraju.
T: Šta je s tim ljudima? Tko su oni?
O: Oni prizivaju demone, a ja čekam da oni dođu i ne mogu se još uvijek maknuti! Paralizirana sam.
T: Što se događa kada dođu?
O: Neki od onih šta su hodali u krug, hodaju i postaju u nekakvom transu, neka bića, ali ja ne znam šta se događa!!!?
T: Šta postaju?
O: Ludi, ja ne znam šta su oni...oni se pretvaraju, prizivaju ih i onda oni uđu u njihovo tijelo, pa su ljudi – ali nisu više ljudi – reptili uđu u tijelo i preuzmu ih...ne znam koliko ih je....oko njih ima ljudi koji su nižeg reda, oni su samo prizivali, u sredini su ovi – domaćini u koje ulaze reptili, ima ih 6. (zbunjena je i potrešena)
Ovdje sam radi stanja u kojem je bila prekinula odvijanje te scene. Ali željela bih reći nešto o regresivnom postupku u ovim slučajevima. Dakle, u trenu kada se pojavi paraliza i nova lokacija događanja, obično se ispostavi da je osoba oteta i prenešena na letjelicu. U kojoj se nastavlja određeni «rad» s njom. U ovom slučaju, ona je prenešena na drugu lokaciju u našoj zemlji. U jedan naš grad, te ugledala stvarne obične ljude! Neki od njih su se tokom viđenog rituala, pretvarali u reptile. Ili su ih reptili zaposjedali. Ostalo je tada nejasno. No, bilo je jasno da je riječ o otmici.
Tog dana naš je rad završio određenim čišćenjima.
Ali u ovoj prvoj sesiji, dogodilo se nešto što je u biti omogućilo gledanje svega što će dalje biti navedeno, a vezano uz sotonizam. Skidajući neke druge stvari, prije nego smo došle do reptila, radile smo s nakačenjem koje je izgledalo pomalo drugačije. Iako, je hijerarhijski vidljivo da svi oni surađuju, reptili i dalje drže visoko mjesto na ljestvici. Toliko visoko i sakriveno, da ponekad i ne izgledaju na prvu tako. No, evidentno je da je riječ o timskom radu od samoga početka, ma tko u njemu sudjelovao. U ovom slučaju, kod ove žene, tokom prijašnjeg rada, ustanovljeno je već da je ona dobila u samom trenu poroda znak, obilježje, radilo se o znaku koji nije bio vidljiv, na nozi. A sada smo ponovno bile vraćene unatrag, na dotjerivanje i nadogradnju.
Pred njom je stajao Vatreni, svoju je vezanost ispoljavao kroz vezu s Duhom. Vraćam je u prvu interakciju s njim, dob je 2 godine, te je pitam gdje je:
O: Mmmm u kinderbetu...(govori otežano i vrlo tiho)..u svom krevetiću sam...
T: Kako se osjećaš?
O: Mmmm. čudno...
T: Što znači čudno?
O: Pa sve oko mene je u tami, a krevetić je nekako u nekom svijetlu...
T: Jesi li sama?
O: Sama sam i sve nestaje oko mene. Kao da sam u nekoj čahuri.
T: Što se dalje događa? (stanka)
O: Sada su me odnijeli, tamo negdje do tog mjesta!
T: Tko te odnio?
O: Ta svijetlost!
T: Jesi sama?
O: Ja nikoga ne vidim, svud je tama oko mene.
T: Kako si nošena?
O: Kao da sam plutala.
T: Što se dalje događa?
O: Na nekom sam drugom mjestu, jako je puno svijetla. Sad se bolje osjećam, kao da sam na nekom stolu. Tu se igram, tu mi je lijepo. Sve je puno svijetla, ugodno je...
T: Jesi sama?
O: Pa ne, ima puno ljudi, nisu ljudi nego...neka visoka bića.
T: Kako izgledaju?
O: Imaju duge plašteve, jako duge, jako su ugodni.
T: Kakve su im boje plaštevi?
O: Srebrne.
T: Kako oni izgledaju, kakve oči imaju, opiši mi ih..(duga stanka)
O: Vidim, okolo, dalje u toj prostoriji vidim sive. Oni su...tamo stoje...Ali nisu glavni, a dalje vidim ove s zelenim plaštom, jako su im svijetle oči...svijetlo plave, duga kosa, visoki su tanki, imaju tanke duge prste......
T: Koliko njih?
O: Koliko prstiju?
T: Aha..
O: Mislim 6, ali nisam sigurna, nisam im blizu ne mogu vidjeti jasniju sliku!
T: Koliko je sivih, izbroji ih...
O: 5, 6 ali to je jako, kako bi rekla, mjesto s puno prometa, puno se njih kreće, stalno idu nekuda, to je jedna prostorija, ali iz nje se ide u još druge dvije...kao da je hodnik napravljen sa strane, tako da jako prometno...puno je epruveta...
T: Kako izgledaju epruvete?
O: Duge, staklene.
T: Prazne su?
O: Ne, ima ih i praznih, svakako.
T: Kako to izgleda..
O: Pa ne znam, neke tekućine ima unutra.
T: Kakve boje?
O: Negdje je crvena, negdje prozirna, žute...
T: Znaš li čemu to služi?
O: Ne.
T: Koliko je tih bića u dugim plaštevima?
O: Dvoje. Muškarac i žena.
T: Šta rade oni?
O: Ne znam, nešto su mi prenijeli.... da su mi oni mama i tata! Ali druge vrste. Oni me kao žele za sebe, da će me vratiti...onda sam ja njihova, tako nekako, ja sam vesela, veseli me to.
T: Da li išta rade s tobom?
O: Uzeli su razne uzorke od mene, skenirali me, slikali me, na razne neke aparate stavili me, ali cijelo vrijeme, ja sam se osjećala ugodno.
T: Dobro, sada želim da prevrtiš cijeli taj događaj, želim da pogledaš da li su osim što su od tebe uzimali, išta tebi dali!
O: Jesu.
T: Opiši mi to.
O: Ispod ramena, na nadlaktici s vanjske strane su mi utisnuli kristalnu neku pločicu. Kad su je pristisnuli ona se sama skupila unutra. Nisam ništa osjećala.
T: Koja je to nadlaktica?
O: Desna. Ja na tom mjestu imam 3 madeža i još jedan mali ispod koji je četvrti!
T: Znaš li čemu služi ta kristalna pločica?
O: To je pločica kojom su me označili, tako su rekli da sam njihova, ali ona služi i za praćenje da bi uvijek znali gdje sam. Iiii.... da mi mogu prenijeti važne informacije.
T: Šta su važne informacije?
O: Pa ja ne znam, važne informacije, o tome da se sjetim u nekom trenutku ću se morati sjetiti nečega, pa će mi to reći! Da ne bih otišla negdje krivo.
T: Pogledaj jesi li još nešto osim toga dobila.
O: Ne.
T: ....želim da pregledaš Dušu, Duh i Um, sve troje pregledaj i reci mi da li oni na bilo koji način, na sebi imaju nešto što bi bilo vezano uz ova stvorenja – sva – koja si vidjela?
O: (duboko uzdiše) Pregledavam Dušu, ima neku tanku žicu!
T: Gdje?
O: Pa isto na tom mjestu – samo u unutrašnjosti. Baš u ruci na mjestu nadlaktice. Vodi pod pazuh, tanka kristalna žica i ta žica, ima ulaz na tom mjestu gdje su oni meni to utisnuli, ide prema pazuhu i od pazuha se grana u 8 žica koje vode prema drugim djelovima tijela, iznutra.
T: Prema kojim?
O: Jedna prema glavi, druge prema rukama, noge, pupak, grudi i jedna prema dnu kralježnice....
T: Koji dio kralježnice?
O: Spaja se na dnu kod trtice...
T: To sve Duša ima na sebi?
O: Da.
T: Čemu to služi?
O: (samo muk)
T: Dobro, pregledaj Duh.
O: Duh nema. Ni Um.
T: Ovaj Vatreni koji ti je u studiu, obzirom da je od njega ovo krenulo, pogledaj sada kako izgleda, tko je on, neka ide do ogledala.
O: Taj Vatreni je jedan od one dvojice, muški s plaštem to je on, on zna uzimati obličje Vatre.
T: Znaš li odakle su?
O: Orion.
T: Gdje je to prometno mjesto na koje si odvedena kad si imala dvije godine, na kome su ti to radili?
O: Rađeno je to na njihovom brodu, letjelici, ona je došla tu, a inače su s Oriona. Došli su tu.
T: Tko je dao naredbu za taj zadatak, tko je Gazda zadatka? Možeš to pogledati na plazmi, neka se pokaže! (malo je uznemirena) Samo neka se pokaže na plazmi!
O: Pa vidim, neko biće kao ljudsko, visoko, jako, ali umjesto kože ima zmijske ljuske, ali tvrde jako ljuske, kao krokodil, zmija, ali je skroz kao čovjek. Nešto između zmije i čovjeka.
T: Pitaj ga da li ovi ovdje čuvaju nekoga?
O: Pita koji!
T: Ovaj Vatreni, ali i svi koji su tada kada si imala dvije godine radili s tobom, da li netko od njih čuva nekoga?
O: Da.
T: Dobro, pozovite sada u studio sve koji su imali interakciju s tobom u tom događanju, dakle neka uđe i ženka, uvedi i 6 sivih, sve koje si vidjela u onoj sceni uvedi sada u studio. Jesu ušli? Sada uvedi i Gazdu. Da li postoji još čuvara, neka se pokažu na plazmi.
O: Ne.
T: Tko je rekao ne? (šuti) Tko je rekao ne? ( dok skidam sesiju vidim bilješku u bilježnici «upad!», što znači da se nešto neobično događalo. Naime tokom rada zna se dogoditi direktan napad na sam rad i pokušavanje onemogućavanja istoga) Tko je na plazmi?
O: Pa ja, vidjela sam nešto, ali mislim da to nije to!
T: Što si vidjela! (nadalje mi je glas puno glasniji i odlučniji, «preuzimam» igru jer se čuje da je ona nesigurna i smijulji se, nismo same!)
O: To je nešto što želim ispitati, ali...
T: Šta si vidjela?
O: Curicu s bijelim očima. Ali ja mislim da ona nema veze s njima!
T: Pitam Dušu, da li zna tko je curica s bijelim očima?
O: To je demon.
T: To je Duša rekla?
O: I ona i ja.
T: Uvedi curicu u studio.
O: Ali ona kad dođe ona sve poremeti! Unese nemir, kao da nas sve rastrga!
T: Ovo je tvoj studio, to se zna, jel da?!!!! Dobro, neka ona još ne ulazi, neka ne ulazi, prvo što ćeš napraviti je sljedeće: pregledat ćeš sebe i reći mi: imaš li na sebi, unutar sebe nešto živo?
O: Sada? (tiho)
T: (jako glasno) Tako je! Ostaješ u studiu i reci mi imaš li na sebi nešto živo?
O: Pa kao da je, ali ja to ne mogu uhvatiti! (vrlo mirna)
T: U redu. Imam pitanje za sve – da li svi možete koristiti oružje, provjerite! Dobro, ono što sada trebate napraviti to je da ćete prvo «srediti» onih 6 sivih, muško i žensko, te gazdu zmiju/krokodila.
O: (Smije se!!!!!)
T: Što je smiješno? (vrlo ozbiljno i glasno pitam, kako bih održala situaciju)
O: Imam neki buzdovan od svijetlosti!!!! (veselo)
T: Šta će ti buzdovan?
O: (smije se) Ne znam!
T: Makni taj buzdovan, želim da radite s svjetlošću iz sebe, pokrenite laser kroz ruke, maknite buzdovan, uništite, i to sada, u ovom trenu i krenite s sivima, muškarcem i ženom i gazdom! Želim da radite zajedno, da li ti pomažu Duša, Duh i Um?
O: Da, radimo.
T: To je tren – ništa od svih njih ostati ne smije! Doslovno ništa, potpuna dezintegracija. Jel to izvedeno?
O: Je.
T: Dobro. Sada primite i isčupajte iz Duše one žice koje se granaju. Konzultiraj Dušu da li je čupanje pravi način za to, možda zna i bolji način za vađenje.
O: Jesmo.
T: Izvadili ste žice iz Duše?
O: Da. (ozbiljna)
T: Uništite ih.
O: (plačno) Jesmo.
T: Sada želim da iz tvoje nadlaktice izvadite kristalnu pločicu.
O: Jesmo. (šapuće)
T: Uništite.
O: Jesmo.
T: Kako se Duša osjeća?
O: (jako tiho i plaho) Malo je zbunjena.
T: Sada ćete izdati zabranu.........(ona teško ponavlja) sada želim da ti Duša kaže da li ona zna, da li postoji još nešto živo?
O: Pa mi smo to uhvatili, na podu je pod nekim kavezom!
T: Gdje je?
O: Na pod smo stavili sa strane, u kavezu je!
T: Kada ste to uhvatili?
O: Prije. Prije nego smo uništili ove.
T: Gdje je bilo to?
O: Na podu!
Ovo je primjer direktnog napada. To biće ušlo je kao «žrtveni jarac»! Da smo prihvatile njega kao živog i uništavale ga, ne bi došle do onog do kojeg je terbalo doći.
T: Kako izgleda to što je u kavezu?
O: To je neka krznena i tamna kugla.
T: Neka se stavi pred ogledalo.
O: Pa isto je takvo, miče se i tamno je, na tren izgleda kao tamna kocka. Crna.
T: Dobro, neka bude tu, jel zarobljeno, ne može nikuda?
O: Da.
T: (ovdje sam znala da zaista nismo same – kao prvo curica je djelovala izravno na nju, sada se pojavila i ta krznena lopta za koju nisam sigurna jel iz nje, točnije činilo mi se da je ušla s buzdovanom, ali nisam bila tada sigurna. Da bih dalje išta napravila, trebala sam voditi igru na dva kolosijeka, ako to ona bude mogla, zato sam probala raditi kao da ne obraćam pažnju na kuglu i curicu. U studiu smo imale i šiljkasto biće i reptila koje je trebalo odraditi, a činilo mi se da je kod jednog od njih dvoje i direktna veza s ovim ometanjem) Dobro, neka bude po strani, obrati pažnju na ono čudovište s šiljcima za koje je rečeno da je s tobom imalo prvu interakciju kada si bila beba. Pa sada razbistri misli, idi dublje, razbistri misli, idi na prvi interakciju ovog čudovišta s šiljicma i tebe, samo idi, idi dublje, na prvi interakciju ovog čudovišta s šiljcima i tebe i reci mi gdje si, gdje si?
O: U kupaonici sam! U inkubatoru, tek sam rođena!
T: Tek si se rodila?
O: Da. (šapće)
T: Jesi sama?
O: Da.
T: Kako se osjećaš?
O: Pomalo tužno.
T: Zašto?
O: Ne znam kao da nisam tu htjela biti i tako sam ostavljena, nekako čudno!
T: Pomakni se malo unaprijed, šta se događa dalje?
O: Vidim da mi je netko prišao.
T: Tko?
O: Doktor, on me izvadio van.
T: Kako izgleda doktor?
O: Ima tamno lice, ne vidim ga dobro, tamno je....
T: Šta radi doktor?
O: Nešto ubrizguje u mene.
T: Kako?
O: U moju nogu?
T: Što ubziguje?
O: Ne znam.
T: Opiši mi doktora. Kako je odjeven?
O: Pa ima bijelu kutu, samo što je sve tamno! Sve je bijelo ali je on taman, kao taman tama, čudno! Na tren je kao čovjek, onda je sve tamno.
T: Kakve ruke ima?
O: Obične ljudske.
T: Koliko ima prstiju?
O: Pet.
T: Rekla si da ima kutu, ima li bilo kakvo znakovlje na toj kuti?
O: Ima ime neko, točkica, pa neke brojeve..
T: Kakve?
O: 7...5...3...onda vidim neki trokutić i ispod toga su slova, ne znam šta je to...
T: Šta ima na nogama?
O: Tamne cipele.
T: Gdje se ti to nalaziš, taj inkubator i ti?
O: U bolnici.
T: Gdje se nalazi bolnica?
O: U XXX. (tamo je zaista rođena!)
T: Ima li još nekoga osim tog doktora, budi još u tom događanju, doktor ti je ubrizgao nešto u nogu, budi tamo...
O: Pa taj doktor, on je uljez!!!! Ja sada na tren vidim kao nekog doktora, zapravo nije, a ovi normalni, doktori, što ga sretnu, kada ga sretnu oni misle da je neki njihov, ali u tom trenutku kada on njih vidi, kada ovi normalni doktori vide tog uljeza, kao da dobiju kratku amneziju, neku uspavanost da se ne mogu prisjetiti niti pitati tko je taj, da bi nešto posumnjali. Ne obraćaju pažnju na njega, on se tako uspije prikriti, on odašilje neku energiju da oni ne kuže inače bi vidjeli isto što i ja sada – neku tamu, da nešto nije u redu. On je uljez.
T: Što ti je ubrizgano? Imaš li nešto od tog doktora na sebi?
O: Ništa! Ta tekućina je bila...ne mogu objasniti...nešto kao, nešto što narušava mene, moju vezu s komponentama, nešto što rasipa, ne znam to objasniti, ne može se vidjeti..
T: Dobro, sve je u redu, sada želim da tamo kao beba pregledaš svoju krv. Pregledaj si krv! Znaš kako ćeš to učiniti?
O: Evo gledam. Ne mogu to naći!
T: Koja si krvna grupa tamo, znaš li to?
O: B-.
T: Vrati se u studio, vrati se u studio, sada se pregledaj, svoju krv, kosti, koštanu srž. Želim da pogledaš postoji li unutar svega toga nešto što možda pripada ovom doktoru?
O: Teško mi je. Ne mogu ništa naći.
T: U redu, sada uz ovo šiljato stvorenje uvedi u studio i doktora.
O: Tu je.
T: Neka ide pred ogledalo.
O: Jesam.
T: Tko je on?
O: Vidim visoko čelo, tamno lice, ispupčanu glavu iza, duge ruke, suho lice.
T: Koliko ima prstiju?
O: 6.
T: U kakvom su odnosu ovo šiljasto stvorenje i doktor?
O: Šiljato stvorenje služi doktoru za nekakve zadatke.
T: Sada pregledaj komponente i kaži mi, ako na njima postoji nešto što pripada doktoru ili ovom šiljastom stvorenju?
O: Duša nema, ne...
T: Dobro, postoje li još neki koji su u vezi s njima i tobom, ako postoje, neka uđu u studio.
O: Ne, nema nikoga.
T: Pogledaj na plazmi, postoji li netko u vezi s njima?
O: Ne.
T: Dobro, onda ih sada dezintegrirajte.
O: Jesmo.
T: Zajednička zabrana....Da li DUD znaju nešto više o njima?
O: Oni dolaze prilikom rođenja, uvijek! Onu su u poslu raskidanja komponenti. Oni nešto rascjepkavaju.
T: Pitam Dušu, šta oni rascjepavaju?
O: Nekakve spone i veze. Njoj je to – Duši – na grudima – ta veza s tijelom.
T: S kojim tijelom?
O: Samnom!
T: Da li sada vidite onu žutu traku vas dvije? (mislim na traku koju je spomenula na početku rada!)
O: Sada?
T: Da.
O: Kad smo bliže da. I vidimo je.
T: Super, neka se sada vlasnik te trake pokaže na plazmi! (stanka) Što se događa?
O: Pa nisam sigurna.
T: Što se događa?
O: Vidim kao neki NLO.
T: Dobro, neka se pokaže vlasnik trake.
O: To je neko visoko biće.
T: Kako izgleda?
O: Plavi, visoki, plave oči.
T: Čemu služi ta traka?
O: Da se ne izgubimo.
T: Uvedite vlasnika trake u studio.
O: Tu je.
T: Ima li on nešto svoje na vama?
O: Ne.
T: Odakle je?
O: Nešto kao Astar...
Ovom prilikom pozdravljam sve iz Galaktičke federacije!
T: Ima li svoje prijatelje ovdje?
O: Kaže da ima puno prijatelja.
T: Pa neka se na plazmi pokažu njegovi prijatelji koji su na bilo koji način bili u interakciji s vama.
O: Sa mnom ne!
T: Dobro osim trake ima li još nešto?
O: Da, kod mene je ona kristalna ploča velika u glavi!
T: Čemu služi? Opiši gdje se nalazi?
O: Između lijeve i desne strane. Ona služi da primam poruke.
T: Još nešto?
O: Duša ima na kažiprstu desne ruke neko svijetlo.
T: Čemu služi?
O: Pa pomoću toga to biće može pratiti Dušu.
T: Još nešto?
O: Ne.
T: Pregledaj Duh i Um.
O. Um ima neku kristalnu ogrlicu.
T: Čemu služi?
O: To služi tome da Um ne može reći neke stvari – zaustavljaju informacije koje bi on rekao, da ga ometaju...
T: Još nešto?
O: To je sve.
T: A Duh?
O: Ne vidim! Samo malo, on ima kao, nije na njemu, već iznad njega, ne dodiruje ga ali ga prati, kao aureola od svetaca, kristalna...
T: Još nešto?
O: To je sve.
T: Dobro, prvo dezintegrirajte visokog, pa kreni od Duha čišćenje, prvo aureolu, pa kristalnu ogrlicu Umu, te Duši s kažiprsta svijetlo i maknite iz glave ploču... Demontirajte je. Pitaj dušu, zna li šta s njom treba?
O: Neće je micati, vaditi, već će se uništavati na tom mjestu, svi zajedno, oni su sada zajedno (komponente op.T.) kao laserom, svijetlost ide iz njih, pa onda to miču. Evo nema.
T: Iznutra sebe, laserom... obradi to područje, sve prođi. Sada obratite pažnju na odspajanje trake s tebe i Duše! Odspoji je od Duše, a onda je iz sebe povuci i iščupaj! Doslovno je isčupaj. Potegni i povuci. Samo povuci, ide?
O: Ide, pa izgleda kao živci dugi i tanki s moje strane.
T: Koliko je tih živaca?
O: 6!!!
T: Dobro, do gdje su unutar tebe ti živci vodili, usmjeri pažnju, ako želiš koristi i plazmu, tvoje je tijelo na njoj i color doplerom, tom tehnikom gledaš. Pogledaj do gdje su vodili živci!
O: Ovako, jedan je išao gore, do malog mozga, otraga, tri su kao obujmila grudi iznutra, grudni koš prsa, cijelo to područje iznutra, a dva su završavala negdje dolje, ne znam!
T: Gdje dolje? Gledaj plazmu, ako išta živo postoji neka se sada prikaže! Upotrijebit ćeš posebnu tehniku unutrašnjeg pogleda, ti to možeš, gledaš iznutra s pažnjom usmjerenom na lokaciju, ako išta živo postoji unutra tebe želim da se pokaže lokacija na plazmi..
O: Iznad lijevog kuka su išli živci, tu je išlo, tu je, ma ne znam, nešto! (zvuči kao da joj idem na živce!)
T: Šta je tu? Dajte svi pogledajte – šta je tu! Izvucite to van, neka ti oni pomognu, zajedno to izvucite!
O: Neka žica, kao crv, zmija...
T: Izvucite!!!!
O: Jesmo!
T: Jel to živo?
O: To se kreće!!!
T: Stavite to pred ogledalo. Šta se vidi u ogledalu?
O: Ne znam – isto to.
T: Opiši mi, koliko je veliko?
O: To kao da ima krila, kao zmija s krilima. Veliko je metar. Kad sam izvlačila bilo je malo!!!
T: Da li postoji još čuvara ovoga?
O: Ne.
T: Tko je gazda ovom stvorenju?
O: On je sam!
T: Kako se sada ponašaju u studiu, onaj kojeg imaš u kavezu, te onaj visoki plavi?
O: Pa ovaj u kavezu se umirio.
T: A visoki plavi s broda?
O: Ne znam.
T: Rekla si da je plavi, što misliš pod plavi, šta znači da je plavi?
O: Ima plavu kosu!
T: Šta radi reptil s početka rada?
O: Ništa.
T: Poznaju li se njih dvoje?
O: Ne.
T: Dezintegriraj plavog, biće u kavezu, sve što si vadila, sve dezintegrirajte., zmiju s krilima....Zabrana....
