http://konoplja.wikia.com/wiki/Naslovna
Seme kanabis sative, konopljino seme,
sadrži sve esencijalne amino i esencijalne masne kiseline neophodne za
održavanje zdravog života. Nijedan drugi biljni izvor ne sadrži esencijalne
amino kis u tako lako svarljivom obliku, niti sadrži esencijalne masne kis u
savršenom odnosu za čovekove nutritivne potrebe, kao što je to slucaj kod semena
konoplje. Da ne bude zabune, dosta semenki iz carstva biljaka sadrži esencijalne
amino kiseline, laneno seme npr, ali ono po čemu je seme konoplje unikatno je to
da sadrži 65% globulina edistina. To je najviše što je zabeleženo u svetu
biljaka.
Postoji 8 amino kiselina koje naše telo ne može da stvara, i još dve koje stvara
u nedovoljnoj količini, stoga su te kiseline neophdne, tj. esencijalne. Ishrana
kojoj ove kiseline nedostaju zasigurno vodi u bolest, eventualno smrt. Ove
esencijalne amino kiseline, zajedno sa ostalih 11 koje naše telo pravi od
esencijalnih, su povezane zajedno, shodno genetici, u strukturalne proteine koji
daju život telu i enzime(globularne proteine) koji sačinjavaju samu srž ljudske
mašine, tj zaduženi su za osnovne mehanizme života. Naše telo je doslovce
izgrađeno i održava se beskonačno kompleksnim sistemom koji jednostavno stvara
proteine od subjedinica amino kiselina. Svaka amino kis se sastoji od amino i
karboksilne grupe vezane za isti ugljenikov(C) atom. Sve amino kiseline, osim
prostih, sadrže još jedan sporedni (ugljenikov)lanac koji je vezan za C za koji
su vezane amino i karboksilna grupa.
Amino grupa jedne amino kiseline se vezuje za karboksilnu grupu druge amino
kiseline, na taj način stvarajući peptidne veze. Proteini su sastavljeni od
peptidnih lanaca amino kisleina u specifičnim sekvencama. Broj mogućih
kombinacija peptida je nemerljiv.
Peptidni lanci se mogu kriviti, uvrtati, spajati sa drugim peptidnim lancima
putem slabih vodoničnih veza između azotovih(N) i kiseonikovih(O) atoma duž
lanca. Amino kiseline takođe stvaraju veze preko svojih sporednih lanaca. Sva
tri načina vezivanja amino kiselina doprinose stvaranju beskonačnih mogućnosti
oblika proteina i potencijala reaktivnosti. Iako svaka vrsta stvara i gradi
proteine specifične za tu vrstu, život je ustrojen tako da telo može stvoriti
nove proteine pod pritiskom preživljavanja.
Globulini su jedna od sedam klasa prostih proteina. Prosti proteini su izgrađeni
od amino kisleina i ne sadrže neproteinske supstance. Globulini se nalaze u
semenkama i životinjskoj krvi. Edistini su biljni globulini, a u krvi je serum
globulin. Zajedno sa albuminima, globulini su klasifikovani kao globularni
proteini. U globularne proteine spadaju svi enzimi, antitela, mnogi hormoni,
hemoglobin i fibrogen(telo pretvara fibrogen u nerastvorljivi fibrin koji igra
uglogu u zgrušavanju krvi).
Albumin, fibrogen i globulin su tri glavna tipa proteina plazme. Plazma je tečni
deo krvi koji dovodi nutrijente do tkiva. Sva tri tipa proteina plazme – serum
albumin, serum globulin i fibrogen sačinjavaju oko 80% plazme. Ovi proteini
služe kao glavni rezervoari lako i brzo dostupnih amino kiselina, u slučaju da
ih neko tkivo treba.
Biljna semena sadrže albumin i globulin, ali ne i fibrogen. Albumin je hranljivi
materijal koji ispunjava prostor između jezgra semena i omotača semena. Jezgro
semena treba albumin zarad održavanja inicijalnog rasta dok ne počne
fotosinteza. Globulin edistin unutar jezgra semena garantuje da seme ima sve
enzime neophodne za metaboličke aktivnosti. Globulin je treći po zastupljenosti
protein u ljudskom telu. Globulini vrše mnoge enzimske funkcije(izazivajući da
se odvijaju reakcije) unutar same plazme. Globulini su odgovorni i za prirodni i
za stečeni imunitet koji osoba ima protiv stranih organizama. Telo koristi
globulin i za stvaranje antitela koja napadaju antigene koji napadaju naše
telo(virusi, bakterije, strani mikroorganizmi, toksini...).
Globulini su podeljeni u tri klase – alfa, beta i gama globulini. Alfa i beta
globulini imaju ulogu transportnog sredstva – preko njih se, u kombinaciji sa
još nekim supstancama, vrši transport proteina kroz telo, iz jedne tačke u
drugu. Oni vuku materijale neophdne za izgradnju novih i zamenu istrošenih ili
oštećenih telesnih struktura.
Gama globulini su potpuno neophodni za održavanje zdravog i ispravnog imunog
sistema. Oni su podeljeni u pet klasa antitela nazvanih imunoglobulini. Svih pet
klasa su specifično stvoreni za borbu protiv antigena koji napadaju ćelije.
Imunoglobulini čine prvu borbrenu liniju našeg tela u borbi protiv infekcija i
bolesti. Imunoglobuline proizvode bele krvne ćelije (B limfociti), locirani u
limfnim čvorovima. Pri normalnom radu imunog sistema, svi inficirajuci antigeni
moraju prvo proći kroz kontrolu limfnog sistema pre nego što uđu u krvotok.
Za vreme varenja proteini iz hrane se raspadaju na amino kiseline. Potom se te
amino kiseline apsorbuju u našem telu i uključuju u izgradnju proteina shodno
potrebama i raspoloživosti amino kiselina za izgradnju određenih proteina. Naše
telo treba neophodne amino kiseline u dovoljnoj količini da bi proizvodilo
proteine poput globulina. Međutim, najčešći je slučaj da odgovarajuće količine
određenih vrsta amino kiselina nisu sve vreme raspoložive, tj. prisutne u našem
telu. Čak i ako naše telo ima dovoljne količine esencijalnih amino kis da spreči
bolesti nastale nedostatkom istih, često se dešava da naše telo nema dovoljnu
količinu es. amino kis za izgradnju imunoglobulina u količinama dovoljnim da
npr. odbiju infekciju.
Najbolji način da obezbedimo dovoljne količine amino kis za izgradnju globulina
je unos hrane bogate globulinima. Obzirom da protein semena konoplje sadrži 65%
globulina edistina i velike količine albumina, taj protein nam je već na
raspolaganju u obliku jako sličnom onom koji je u krvnoj plazmi.
Globulinski proteini su antitela specifično progrmanirana za uništavanje
antigena. Oni cirkulišu kroz krvnu plazmu i ’’čekaju’’ antigene, kada se zakače
za njih, aktivira se komplet korozivnih enzima koji buše rupe na površini
antigena uzrokujući njihov raspad. Antitela su specifično skrojena i dizajnirana
za neutralisanje ili dezintegraciju jednog specifičnog tipa antigena. Npr, bela
krvna zrnca ili B limfociti su programirani za traženje i vezivanje za proteine
ili molekule šećera na površini određenog antigena. Kada to urade, B limfociti
po šablonu počinju da stvaraju antitela skrojena specifično baš za taj antigen.
Istovremeno, B limfociti stvaraju svoje klonove koji se nazivaju plazma ćelije.
Najveći deo tih klonova počinje da proizvodi antitela specifična za taj antigen.
Ostali klonovi postaju memorijske ćelije koje se zadržavaju godinama u telu i
traže, tj. čekaju izloženost tela nekom antigenu. Ako telo postane izloženo, te
memorijske ćelije se vežu za molekul proteina ili šećera na površini antigena, i
onda ceo postupak ide nadalje isto. Jedan B limfocit se za par dana može
izdeliti na oko 100 plazma ćelija. U okviru svog životnog veka od par dana,
odrasla plazma ćelija može proizvoditi 2000 antitela svake sekunde. Na taj način
se stvaraju zalihe antitela, tj na taj način naše telo stiče svoj imunitet.
Sposobnost tela da se odupre i preventira bolest se ogleda u brzini kojom telo
može stvoriti neophodne količine antitela koje će odbiti ili ugušiti inicijalni
napad. Seme konoplje nam pruža izvrstan izvor globulinskog materijala. Jedenjem
semenki konoplje mi našem telu obezbeđujemo rezervoar izvora imunoglobulina
neophodnih za stvaranje antitela koja će se boriti i preventirati bolesti. Uz
sve to, od semena konoplje dobijamo ulje koje sačinjava 35% ukupne težine
semena. Ovo ulje, u odnosu na ostala prirodno ceđena, ima najmanju količinu
zasićenih masnih kiselina(8%), najveću količinu polinezasićenih esencijalnih
masnih kiselina(80%). Iza semena konoplje na drugom mestu je seme lana koje ima
72% polinezasićenih esencijalnih masnih kiselina.
Linoleinsku i linoleicnu kiselinu naše telo ne može da stvara, te ih mora
dobijati putem hrane. Ove dve kiseline su najvažnije za ljudsko zdravlje.
Uključene su u stvaranje životne energije iz hrane i kretanje te energije kroz
telo. Mast je druga po zastupljenosti od supstanca u našem telu, prva je voda.
Tačan procenat varira (zbog ishrane, vežbi, genetskih predispozicija) između
15-22%. U idealnoj varijanti, trećina unešenih masti bi trebalo da budu
esencijalne masne kiseline. Najmanje 10% dnevnih kalorija treba da bude
linoleinska kiselina, a 2% dnevnih kalorija linoleicna kiselina. Optimalni odnos
linoleinske i linoleicne kiseline se krece od 2:1 do 4,5:1. Odnos od 2:1 je
najpovoljniji za sprečavanje degenerativnih bolesti. Ulje semena lana sadrži 58%
linoleinske kiswline i 14% linoleicne kiseline, što je odnos 4,1:1, a ulje
semena konoplje sadrži 55% linoleinske kis i 25% linoleicne kiseline, što je
odnos 2,2:1 i upravo taj odnos čini ulje semena konoplje najboljim izvorom za
optimalno zdravlje i sprečavanje čitavog spektra različitih bolesti.
Pored toga, ove dve kiseline su uključene u prebacivanje kiseonika iz u vazduha
u plućima do svake ćelije našeg tela. One imaju ulogu čuvanja kiseonika u
ćelijskoj membrani, koji predstavlja barijeru u eventualnom napadu virusa i
bakterija. Virusi i bakterije ne mogu napredovati u prisustvu kiseonika.
Oksidacija je najvažniji proces u našem telu. Linoleinska i linoleicna kis su
prekursori(prethodnici, uslovno rečeno) za prostaglandine, koji su supstance
slične hormonima i imaju ulogu u regulaciji mnogih funkcija u tkivima. Svi do
sada identifikovani prostaglandini su klasifikovani u tri grupe – linoleinska
kiselina je početni materijal za prvu i drugu grupu, a linoleicna kiselina je
početni materijal za treću grupu prostaglandina.
Prostaglandin E1 (PGE1) je najpoznatiji iz prve grupe. Pomaže u prevenciji
srčanih napada i udara povezanih sa kardiovaskularnim oboljenjima, tako što
sprečava krvna zrnca da se slepljuju i na taj način stvaraju ugrušak koji bi
začepio arteriju. PGE1 ometa i umanjuje stvaranje holesterola i poboljšava
cirkulaciju dilatacijom krvnih sudova. PGE1 takođe kontroliše stvaranje
prostaglandina iz druge grupe, potom, uključen je zajedno sa T ćelijama u imunom
sistemu i može preventirari rast ćelija raka obzirom da PGE1 reguliše stopu
deobe ćelija.
Linoleinska i linoleična kiselina, i još nekoliko visoko nezasićenih masnih
kiselina koje telo pravi od njih, su neophodne najaktivnijim tkivima koja
zahtevaju razmenu energije i elektrona i kiseonik. Ta tkiva se najviše nalaze u
mozgu, retini, unutrašnjem uhu, adrenalnim i testikularnim tkivima. Ove dve
kiselina nose visoku(finu) energiju koju zahtevaju najaktivnija tkiva, i nose
kiseonik u dovoljnim količinama. Može se reći da životna energija teče kroz telo
putem esencijalnih masnih kiselina i njihovih derivata.
Više od pola ukupnog ulja pronađenih u biljkama sa tamno zelenim lišćem čini
linoleinska kiselina(zeleno lišće asdrži 1% ulja). Najveća joj je koncentracija
u membranam hloroplasta, gde se vrši fotosinteza. Kada sunčev zrak padne na
list, pi-elektronski oblaci cis-dvostrukih veza kod linoleične kiseline
apsorbuju energiju fotona, ponašajući se poput elektrona u laserskim
materijalima. Pi-elektroni transformišu solarnu energiju u hemijsku energiju,
koju linoleična kiselina prenosi gde god je to u telu potrebno. Linoleična
kiselina je 5 puta reaktivnija na svetlost od linoleinske kiseline. Sunčeva
svetlost ~1000 puta uvećava sposobnost linoleične kiseline da reaguje sa
kiseonikom.
To je i problem sa nezasićenim masnim kiselinama, pogotovo sa onim koje imaju
više cis-dvostrukih veza – jako su osetljive na svetlost i rasturiće se vrlo
brzo na svetlosti. Ulja brzo postanu užegla i nepodesna za jelo. To ujedno čini
i posebnu prirodu masnih kisleina koja ih čini esencijalnim, tj neophodnim za
život – velika uloga u apsorpciji kiseonika i transformaciji sunčevwe energije,
a sa druge strane raspadaju se kada su direktno izložene vazduhu i sunčevoj
svetlosti. Kada su izložene svetlosti, počinju lančane reakcije slobodnih
radikala(jbmti izbore). Dovoljan je jedan foton kojeg će uhvatiti elektron od
ugljenika koji se nalazi pored para ugljenika povezanih cis- vezom. Taj
ekscitovani elektron napušta orbitu, sudara se sa drugim elektronima ili se
povezuje sa vodonikovim jezgrom izazivajući na taj načiin lančane reakcije, koje
se dalje nastavljaju i traju 30,000 ciklusa. Veze pucaju duž lanca kiseline,
novi i drugačiji molekuli se stvaraju. Mnogi od tih molekula, uključujući
ozonide i perokside(koji uništavaju plućno tkivo), hidroperokside, polimere, a
pogotovo hidroperoksialdehidi, su jako toksični za telo.
Iako život ne može bez svetla i kiseonika – osetljive esencijaklne masne
kiseline ubrzo postaju toksične ukoliko se sa njima postupa nepravilno. Priroda
je rešila ovaj paradoks ubacivanjem moćnih antioksidanasa i lešinara slobodnih
radikala (koji imaju ulogu u kontroli stope oksidacije i zarobljavanju slobodnih
radikala pre nego što lančane reakcije izmaknu kontroli), od koji su
najpoznatiji vitamin A i vitamin E. A kada pogledamo koje sve vitamione sadrži
seme konoplje vidimo da su to vitamini A, C, E, B1, B2, B3, B6 i D. Priroda je
stvorila vitamine A iE da se rastvaraju u polinezasićenim masnim kiselinama i na
taj način ih čuvaju dok one obezbeđuju nesmetan protok životne energije kroz
telo.
Biljkama je stvoreno perfektno skladište esencijalnih masnih kiselina gde su
zaštićene od kiseonika i sunčeve svetlosti – seme. Dokle god u našoj ishrani
imamo zastupljena cela semena, naša životna energija će biti napunjena
vitalnošću. A u svetu semena – seme konoplje u sebi sadrži savršen balans
esencijalnih masnih kiselina koji zahteva naš organizam.
http://konoplja.wikia.com/wiki/Naslovna